Priroda nas hrani: Kako biodiverzitet određuje budućnost?
Šimpanza Tomi je postao pravi kritičar svetskih životinjskih filmova.
Priroda nas hrani, leči i štiti, a mi je polako uništavamo. Zamislite svet u kome nestaje svaka peta biljka, svaka treća riba, svaka četvrta ptica. Zvuči kao naučna fantastika, ali nauka već decenijama upozorava da je taj scenario bliži realnosti nego što bismo želeli. Svake godine, 22. maja, svet obeležava Međunarodni dan biodiverziteta. To je podsetnik da je zaštita prirode možda najhitniji zadatak čovečanstva danas.


© Nicole Franco / WWF US
Zašto je biodiverzitet pitanje opstanka, ne životne sredine
Kada kažemo da priroda nas hrani, ne govorimo metaforički. Riba obezbeđuje dvadeset posto životinjskih proteina za oko tri milijarde ljudi. Biljke su osnova više od osamdeset posto celokupne ljudske ishrane. U ruralnim krajevima zemalja u razvoju, skoro isti procenat stanovništva oslanja se na biljne lekove kao primarnu zdravstvenu zaštitu. Uništavanjem vrsta i staništa, mi zapravo rušimo sopstvenu infrastrukturu preživljavanja.
Pročitajte više:
Naš biodivirzitet, naša hrana, naše zdravlje
Budućnost je zelena: Eko-šaptači iz Subotice i tajni jezik!
Gubitak biodiverziteta nije samo ekološki problem. On je istovremeno zdravstveni, ekonomski i civilizacijski izazov. Nauka je potvrdila da osiromašena priroda povećava rizik od zoonoza, bolesti koje prelaze sa životinja na ljude. Pandemija kovida-19 bila je bolan podsetnik koliko skupo može da košta poremećen odnos između čoveka i prirode. Bogati ekosistemi deluju kao prirodni štit i smanjuju verovatnoću novih epidemija.
Procenjuje se da je od ukupno osam miliona vrsta na planeti čak milion ugroženo izumiranjem. To nije statistika za naučne časopise. To je alarm za sve nas.
Južna Afrika u centru globalnog obeležavanja
Ovogodišnje obeležavanje Međunarodnog dana biodiverziteta nosi poseban simbolički naboj. Sekretarijat Konvencije Ujedinjenih nacija o biološkoj raznovrsnosti po prvi put je jednoj zemlji poverio ulogu domaćina centralnog globalnog događaja. Izbor je pao na Južnoafričku Republiku. Ova zemlja svrstava se među najbiološki raznovrsnije na svetu, sa ogromnim brojem endemskih vrsta koje ne postoje nigde drugde. Obuhvata tri globalna žarišta biodiverziteta, brojna zaštićena područja i morske ekosisteme od planetarnog značaja.
Odluka nije slučajna. Južna Afrika upravo završava reviziju Nacionalne strategije i akcionog plana za biodiverzitet za period od 2026. do 2036. godine. U trenutku kada svet mora ubrzano da pređe od reči ka delima, ova zemlja je prirodan izbor za domaćina.
Lokalna akcija menja globalne tokove
Tema kampanje za 2026. godinu je „Delovanje na lokalnom nivou za globalni uticaj“. U toj formulaciji leži suština onoga što stručnjaci godinama ponavljaju. Velike promene uvek počinju na malom nivou. Angažman lokalnih zajednica, malih organizacija i gradskih uprava nije dopuna globalnim naporima. To je njihova osnova i pokretačka snaga. Bez lokalnog delovanja, međunarodni sporazumi ostaju mrtvo slovo na papiru.
A sporazuma zaista nije nedostajalo. Konvencija o biološkoj raznovrsnosti potpisana je davne 1992. godine. Trideset godina kasnije, u decembru 2022, usvojen je Kunming-Montrealski globalni okvir za biodiverzitet. Ovaj ambiciozan plan postavlja dvadeset tri cilja za 2030. i četiri krovne smernice za 2050. godinu. Do kraja ove decenije svet bi trebalo da obnovi trideset posto degradiranih ekosistema. Potrebno je zaštititi tridesetprocentni udeo kopna, voda i mora. Unos invazivnih vrsta mora biti prepolovljen. Godišnje treba obezbediti dvesta milijardi dolara za zaštitu prirode. Planovi postoje. Pitanje je da li postoji i volja.
Preokret je moguć, ali vreme teče
Ipak, ima razloga za pažljiv optimizam. Napora za obnovu ekosistema ima sve više i oni donose merljive rezultate. Primeri vraćanja ugroženih vrsta sa ivice nestanka pokazuju da preokret nije utopija. Kada se zajednica posveti zaštiti, kada lokalne vlasti shvate šta je zalog i kada postoji politička volja, priroda se oporavlja. Svaka spašena vrsta nije samo dobra vest. Ona je dokaz da delovanje ima smisao.
Do 2026. ostaju samo četiri godine do prvih ključnih rokova iz Globalnog okvira za biodiverzitet. Zemaljskim sistemima potrebne su decenije za oporavak. Svaka godina odlaganja znači dublje rupe koje je teže zakrpiti. Nema vremena za čekanje.
Poruka ovogodišnje kampanje namerno je upućena svima, ne samo naučnicima i donatorima. Svaki vrt ima vrednost. Svaka lokalna inicijativa za zelenilo u gradu ima težinu u globalnoj računici. Takozvana mikrodelovanja, zbrojana na hiljadama mesta u isto vreme, mogu stvoriti sistemsku promenu kakvu nijedan sporazum sam po sebi ne može da iznese.
Biodiverzitet nije ukras niti tema rezervisana za konferencije. On je temelj na kome počiva sve ostalo, uključujući naše zdravlje, ekonomije i društva. Priroda nas hrani, leči i štiti. I upravo zato, svest o tome ne sme ostati rezervisana samo za jedan datum u kalendaru. Priroda nas hrani, ali i upozorava zato se pridružite, aktivirajte i učinite već nešto danas za spas planete.