Održivi razvoj

Orao Krstaš: Zašto nestaje simbol sa GRBA SRBIJE? | Ecofeminizam

Orao krstaš, ptica koja se nalazi na grbu naše države, došao je do ivice opstanka u Srbiji. Ova moćna ptica, vekovima simbol snage i slobode, sada je najugroženija vrsta u našoj zemlji. Gubitak Krstaša ne predstavlja samo ekološki, već i kulturni gubitak za Srbiju. Iako je strogo zaštićena vrsta, broj gnezdećih parova dramatično opada, stavljajući njen opstanak pod znak pitanja.

Orao krstaš primećen u Vojvodini.
Orao krstaš je sve brojniji u Srbiji. Foto: Slobodan Puzović

Šta je dovelo do toga da orao krstaš bude najugroženija vrsta ptice kod nas?

Dugogodišnji aktivisti i biolozi identifikovali su nekoliko ključnih faktora koji su doveli Krstaša do kritične tačke:

  1. Gubitak i uništavanje staništa: Krstaši su izbirljivi kada je reč o gnežđenju. Zahtevaju velika, stara stabla i mirne, neuznemiravane ravnice. Intenzivna poljoprivreda, seča šuma i nekontrolisana urbanizacija uništili su ova kritična staništa, terajući orlove da gnezde na sve nepovoljnijim lokacijama.
  2. Trovanje: Najveći, najbrži i najbrutalniji uzrok stradanja Krstaša je trovanje. Orlovi, hraneći se strvinom ili glodarima koji su otrovani, postaju kolateralna šteta ilegalnog postavljanja otrova u prirodi, često namenjenih vukovima ili lisicama. Jedna otrovana jedinka, ili roditelj, može dovesti do propasti cele generacije.
  3. Strujni udari: Mnoge ptice grabljivice, uključujući Krstaša, stradaju na neizolovanim dalekovodima. Sletanje na stubove koji služe kao vidikovac ili odmorište često završava fatalnim strujnim udarom.
  4. Uznemiravanje: Iako strogo zaštićeni, ljudi i dalje uznemiravaju orlove tokom perioda gnežđenja, što dovodi do napuštanja gnezda i neuspeha u izleganju mladunaca.

Kakvi se napori ulažu u zaštitu ove strogo zaštićene vrste?

Svesnost o kritičnoj situaciji dovela je do udruživanja snaga stručnjaka i aktivista. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Pokrajinski zavod za zaštitu prirode predvode napore za očuvanje Krstaša.

Jedan od ključnih koraka bio je projekat PannonEagle LIFE, koji je koordinirala Milica Mišković. Cilj ovog i sličnih projekata je aktivno praćenje preostalih parova, obezbeđivanje gnezda i zaštita od trovanja. Nikola Stojnić iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode i Milan Ružić, predsednik Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, kontinuirano ukazuju na hitnost situacije, boreći se za sistemska rešenja. Ovi napori uključuju edukaciju javnosti, lobiranje za strože kazne za trovanje i rad sa elektrodistribucijama na izolaciji opasnih dalekovoda.

Kakvo je stanje sa krstašem u susednim državama i regionu?

Situacija sa Krstašem je regionalni problem. Iako se radi o ptici koja migrira i putuje, Srbija se nalazi među zemljama sa najugroženijom populacijom. Susjedna Mađarska često se navodi kao primer dobre prakse, gde su intenzivnim i dugogodišnjim programima uspeli da stabilizuju i uvećaju broj parova. Uspeh u regionu zavisi od zajedničke, međudržavne saradnje, posebno u prevenciji trovanja koje ne poznaje granice.

Kakva ga budućnost očekuje?

Budućnost orla krstaša u Srbiji je neizvesna, ali ne i beznadežna. Zahvaljujući predanom radu i aktivističkoj svesti, svaki spaseni par i izvedeni mladunac predstavljaju ogromnu pobedu. Opstanak simbola sa našeg grba direktno zavisi od političke volje, efikasnosti zakona i, pre svega, od podizanja ekološke svesti svakog pojedinca. Bez promene ponašanja i bez nulte tolerancije na trovanje i uništavanje staništa, Krstaš će ostati samo simbol prošlosti.