Otrovan belorepan u Apatinu. Fotografija radiodunav
Zelene inicijative

Trovanje retkih ptica grabljivica kod Ludoša?!

Trovanje ptica grabljivica na severu Srbije. Specijalni rezervat prirode „Ludaško jezero“, jedno od najvrednijih močvarnih staništa u Vojvodini i Srbiji, ponovo se našlo pod teškim pritiskom. Pre samo nekoliko dana, čuvari Javnog preduzeća „Palić Ludoš“ pronašli su četiri uginule jedinke, pripadnike strogo zaštićenih vrsta ptica grabljivica. Ovaj alarmantan događaj  snažno ukazuje na namerno trovanje. To je izazvalo  izazvao je veliku zabrinutost među zaštitnicima prirode i stručnom javnošću.

Čuvar u JP „Palić Ludoš“, Oto Sekereš, potvrdio je sumnje da je reč o trovanju, naglašavajući ozbiljnost situacije.

„Pronađene su tri eje močvarice (Circus aeruginosus) i jedan mišar. Po našem zakonodavstvu spadaju u grupu zaštićenih vrsta prvog reda. Reč je o jedinkama koje su od vitalnog značaja za ravnotežu ekosistema i čija je populacija već osetljiva“, objasnio je Sekereš.

Sumnja su da otrovni mamci korišteni

Sumnja je odmah pala na namerno postavljanje otrovnih mamaca – crkotina – koje su grabljivice konzumirale. Ova brutalna praksa često se koristi radi eliminacije predatora. I to bez obzira na to što su eja močvarica i mišar, kao korisne ptice, pod strogom zaštitom države.

Posebno zabrinjava sumnja da je za trovanje upotrebljen pesticid čija je upotreba u poljoprivredi zabranjena od prošle godine. Iako je primena ovog hemijskog sredstva ilegalna, čini se da ono i dalje pronalazi put do ekosistema, postajući tako oruđe za ekocid.

„Sumnjamo i da je u pitanju pesticid koji od prošle godine ne sme da se upotrebljava u poljoprivredi. Ako se naša sumnja potvrdi, ovo otvara ozbiljno pitanje kontrole i sankcionisanja ilegalne upotrebe hemikalija“, dodao je Sekereš.

U prilogu je jedna fotografija leša eje močvarice (Circus aeruginosus). Leš je pronađen u Specijalnom rezervatu prirode "Ludaško jezero". Autor fotografije je Oto Sekereš, Javno preduzeće "Palić - Ludaš".
Fotografija leša eje močvarice (Circus aeruginosus). Leš je pronađen u Specijalnom rezervatu prirode „Ludaško jezero“.
Autor fotografije je Oto Sekereš, Javno preduzeće „Palić – Ludaš“.

U Subotici i njenoj okolini redak je slučaj trovanja ptica. Na žalost to se češće događa u drugim delovima Vojvodine.

Aktivna istraga i čekanje rezultata analiza

Kako bi se utvrdio tačan uzrok smrti i identifikovao otrov, leševi ptica su odmah poslati na detaljno ispitivanje na Veterinarski institut u Novom Sadu. Očekuje se da će laboratorijske analize potvrditi prisustvo toksičnih supstanci i eventualno pomoći u identifikaciji konkretnog otrova, što je ključno za dalju istragu i podnošenje krivičnih prijava protiv nepoznatih počinilaca.

U međuvremenu, Javno preduzeće se suočava sa logističkim problemima u borbi protiv ilegalnih trovanja. „Pas koji je specijalno dresiran da pronađe otrove, ključan za pretragu terena u ovakvim slučajevima, zbog procedure na granici još uvek nam nije stigao od kolega iz Mađarske“, objasnio je Oto Sekereš. Nedostatak ovog ključnog resursa usporava potragu za eventualnim preostalim otrovnim mamcima koji bi mogli ugroziti druge divlje životinje.

Reakcija nadležnih i opasnost po biodiverzitet

Na teren Specijalnog rezervata prirode „Ludaško jezero“ hitno su izašli pokrajinski inspektor za zaštitu životne sredine i radnici pokrajinskog Zavoda za zaštitu prirode. Nakon preliminarnog uvida, i oni su zaključili da je najverovatnije reč o trovanju.

Iako je u Subotici i njenoj okolini slučaj trovanja ptica, na sreću, redak, ovo se daleko češće događa u drugim delovima Vojvodine, stavljajući celokupni biodiverzitet pod rizik. Eja močvarica (Circus aeruginosus), čija je fotografija leša (Autor: Oto Sekereš, Javno preduzeće „Palić – Ludaš“) poslužila kao potresno svedočanstvo ovog zločina, gnezdi se upravo u tršćacima Ludaškog jezera. Gubitak samo četiri jedinke zaštićenih grabljivica predstavlja ozbiljan udarac na malu populaciju i preti da naruši ionako osetljivu ekološku ravnotežu zaštićenog područja.

Ovaj incident je snažan podsetnik na to da se borba za očuvanje prirode ne završava proglašenjem rezervata, već zahteva stalni nadzor, brzu reakciju i oštro sankcionisanje onih koji namerno uništavaju prirodno bogatstvo.

Na teren su izašli pokrajinski inspektor za zaštitu životne sredine  i radnici pokrajinskog Zavoda za zaštitu prirode, koji su zaključili da je reč o trovanju.