Svega tri procenata od ukupne zemljine površine čine vlažna staništa
Ekologija i održivost

Upravljanje vlažnim staništima u fokusu radionice u Novom Sadu

Upravljanje vlažnim staništima u Vojvodini tema je radionice održane 15. maja u Kulturnoj stanici Eđšeg u Novom Sadu, u organizaciji Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP Serbia). I to uz podršku Evropske unije kroz Interreg VI-A IPA program Mađarska–Srbija.

Radionica je deo projekta GRASSLANDBIRDS (HUSRB/23S/12/043) i okupila je stručnjake, upravljače zaštićenih područja i predstavnike institucija, kako bi razmenili znanja, iskustva i aktuelne izazove u vezi sa upravljanjem vlažnim staništima u regionu.

Značaj upravljanja vlažnim staništima za biodiverzitet i stočarstvo

U prvom delu radionice govorilo se o ekosistemskom značaju vlažnih staništa i o tome kako aktivne mere zaštite, poput zadržavanja vode i sprečavanja sukcesivnih promena, direktno utiču na očuvanje ptica koje se gnezde na tim područjima.

Upravljanje vlažnim staništima je istaknuto kao ključno ne samo za ptice, već i za stočarsku proizvodnju. U uslovima klimatskih promena, sve češće sušne sezone dovode do sušenja pašnjaka, što direktno ugrožava ispašu. Zadržavanje vode na slatinama i vlažnim livadama postaje presudno za opstanak tradicionalnog stočarstva u Vojvodini.

Primeri dobre prakse u upravljanju vlažnim staništima

Svoja iskustva izneli su predstavnici PMF Novi Sad, JP Palić Ludaš, JP Vojvodinašume, Društva za zaštitu životne sredine „Okanj“, ustanove „Rezervati prirode“ Zrenjanin i Udruženja sportskih ribolovaca „Deliblatsko jezero“. Učesnici su podelili konkretne primere kako se u praksi sprovode mere zaštite u upravljanju vlažnim staništima.

Ove mere uključuju kontrolisano košenje, uklanjanje invazivnih vrsta i tehničke metode za zadržavanje vode tokom kritičnih meseci. Naglašeno je da bez dugoročnog planiranja i koordinacije sa institucijama, efekti ostaju ograničeni.

Panel diskusija: Izazovi u upravljanju vlažnim staništima

Drugi deo radionice bio je organizovan kao panel diskusija pod nazivom „Izazovi i rešenja u upravljanju vlažnim staništima“. Učestvovali su predstavnici ministarstva, javnih preduzeća, pokrajinskih institucija i lokalnih samouprava.

Najčešće pominjani problemi su bili neusklađene nadležnosti, administrativne barijere i komplikovani postupci za dobijanje sredstava iz fondova. Posebno je istaknuto pitanje stare kanalske mreže iz 1980-ih koja u novim klimatskim uslovima postaje štetna jer odvodi dragocenu vodu sa vlažnih područja.

Potreba za koordinisanim pristupom

Upravljanje vlažnim staništima, kako je zaključeno, ne može biti odgovornost samo jednog sektora. Potrebna je saradnja između ekologa, poljoprivrednika, lokalnih zajednica i državnih institucija. Upravo zato je radionica imala važnu ulogu – okupila je sve ključne aktere, omogućila razmenu znanja i pokrenula razgovor koji mora da se nastavi.