Domaćinstvo sa najvećim brojem aktivnih gnezda biće nagrađeno tonom kukuruza.
Vesti i sport

Seoske laste traže dom: počelo je takmičenje za domaćinstva

Od 26. maja do 6. juna u Srbiji traje jedno takmičenje za dom za seoske laste. Neobično, toplo i u suštini vrlo važno takmičenje – „Domaćinstvo koje su laste izabrale“. Pokrenulo ga je Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS), a cilj je da se pronađe seosko domaćinstvo sa najvećim brojem aktivnih gnezda seoskih lasta. Pobednik dobija tonu kukuruza, ali ono što je još važnije – vraća se pažnja na jednu staru, pomalo zaboravljenu vezu između ljudi i ptica.

Seoske laste pojedu na stotine insekata dnevno – bez hemije, bez buke.

Zašto su seoske laste važne

Nisu to samo simpatične crne ptice koje zuje nisko iznad glave. Seoske laste pojedu na stotine insekata dnevno – bez hemije, bez buke. Jednostavno rade ono što priroda zna najbolje. I to uvek u blizini čoveka.

One su jedne od retkih ptica koje ne žive „u prirodi“ nego uz nas. I to tik uz tavanicu, nad vratima šupe, u ćošku štale. Prave gnezda od blata, vešto, brzo, bez mnogo pompe. A onda se vraćaju, svake godine na isto mesto.

Nije to novo, ljudi i laste dele prostor hiljadama godina. Još iz doba kada su ljudi živeli u pećinama, pa sve do danas. Ili barem do skoro.

Šta se dešava sa lastama?

Poslednjih godina broj seoskih lasta opada. Nisu nestale, ali ih ima znatno manje. I to ne samo u Srbiji. Globalno. Sve je manje sela, još manje gazdinstava, a najviše – manje životinja. A bez krava, nema muva. Bez muva – laste gladuju.

Prema podacima, u Srbiji je oko 1.000 sela pred gašenjem. U poslednjih pet godina broj seoskih gazdinstava opao je za 10%. Ljudi odlaze, štale zarastaju, plafoni se renoviraju, sve se zatvara. I ptice ostaju bez prostora.

A i ono što ostane često se tretira insekticidima, što lastama dodatno uzima izvor hrane. Dodaj tome promene klime – suše, jake kiše, poremećeni ritam godišnjih doba – i eto razloga zašto svake godine ima manje poznatog cvrkuta pod strehom.

Kako izgleda takmičenje?

Takmičenje nije komplikovano. Ako imaš makar jedno aktivno gnezdo seoskih lasta, možeš da se prijaviš. Samo treba da ih izbrojiš, prijaviš broj i ostaviš kontakt. Ako se ispostavi da baš tvoje domaćinstvo ima najviše gnezda – dobijaš tonu kukuruza. Ako imaš bar jedno, ulaziš u izvlačenje za sadnice voća.

Nagrade su lepe, ali iskreno, nije poenta u kukuruzu. Poenta je u tome da neko prepozna da još postoji mesto gde laste žele da dođu. Gnezdo ne biraju slučajno.

Kako da učestvuješ:

Prijave traju do 6. juna u podne. Postoje dve opcije:

– popuniš formular na sajtu www.pticesrbije.rs
– pozoveš na 021/304-49-25 ili 011/400-25-61 (radnim danima od 9 do 17)

Stručni tim proverava prijave, ali samo one sa najviše gnezda. Neće dolaziti svima. Važno je da su gnezda aktivna – znači da se u njima nalaze laste, ne samo stare konstrukcije.

Pobednici će biti proglašeni u emisiji Šarenica na RTS1 21. ili 22. juna, kao i na društvenim mrežama Društva za zaštitu i proučavanje ptica.

Ko pobeđuje? I zašto baš oni?

Rekord do sada drže Sremski Karlovci – čak 101 aktivno gnezdo u jednoj sezoni! Da li su tamo ljudi posebno zaljubljeni u ptice? Možda. Ali u praksi – ne rade ništa spektakularno.

Imaju štale koje nisu renovirane do perfekcije. Tavanice su drvene. Vrata ostaju otvorena. Ima životinja – najčešće krava. Niko ne prska protiv muva. I lastama to očigledno savršeno odgovara.

To je ta suptilna razlika. Nisu ih posebno hranili, niti kupovali kućice. Samo su ih pustili da žive.

A šta ako nisi na selu?

Nije ovo priča samo za selo. Ako si iz grada, ako imaš vikendicu, dvorište, garažu s gredama – i ti možeš nešto da uradiš.

Nemoj da rušiš gnezda. Ako ih vidiš, ostavi ih. Možda izgleda neuredno, možda ti smeta što ima izmeta ispod – ali neko tu odgaja mlade.

Ako možeš, ostavi malu baricu u dvorištu. Laste uzimaju blato za gradnju. Nemoj da prskaš okolo kad nije neophodno. Ako možeš da ostaviš prozor otvoren dok si u vikendici – uradi to.

Sitnice su, ali možda baš zbog njih neka lasta odluči da se zadrži. I da se vrati.

Da se vratimo na početak

Ovo takmičenje nije reklama. Nije ni PR trik. To je pokušaj da se podsetimo kako izgleda kad su ljudi deo prirode, a ne samo posmatrači.

Seoske laste su male, ali uporne. Vraćaju se iz Afrike hiljadama kilometara, svake godine, na isto mesto. I ako ih više nema – nije problem u njima. Problem je kod nas. Možda je vreme da im napravimo mesto. Ili makar – da im ga ne oduzimamo.