
Koliko nas košta „roze porez“?
Poslednjih godina sve se više priča o „ružičastom porezu, odnosno „pink tax„. Reč je diskriminaciji po polu prilikom kupovine određenih proizvoda. Na primer, da li ste primetili da su uvek za nijansu skuplji higijenski proizvodi za žene u odnosu na proizvode za muškarce. Po pravilu su roze brijači su skuplji od plavih i zbog toga naziv „ružičasti porez“.
U tabeli primer srednjih cena od istih proizvođača:
ŽENE | MUŠKARCI | |
Cena brijača | 109 | 82 |
Cena šampona | 379 | 329 |
Cena kreme za lice | 1.029 | 915 |
Cena stika 399 279 | 399 | 279 |
Cena sapuna | 69 | 49 |
Cena pene za kosu | 389 | 369 |
Pena za brijanje | 499 | 249 |
Iako danas svi govorimo o rodnoj ravnopravnosti i ravnopravnosti između žena i muškaraca i dalje žene za iste poslove zarađuju manje od muškaraca. Prema istraživanju Institute for Women’s Policy Research 2018.godine na listi Fortune 500 svega 24 žene su istaknute kao vlasnice kompanija.
Međutim, „roze porez“ nije nov fenomen. U SAD ovaj porez je uveden između 30-tih i 60-tih godina prošlog veka, stim da je tada te troškove snosilo domaćinstvo, a danas žene. Prema različitim istraživanjima u svetu zaključeno je da su za 7 odsto više cene proizvoda za žene u odnosu na muškarce. Na primer, u SAD, Velikoj Britaniji i Škotskoj postoji porez na tampone i uloške, što je još jedna diskriminacija prema ženama. Naučna radnica Instituta društvenih nauka u beogradu, dr Mirjana Dokmanović za portal www.ecofeminizam.com kaže je fenomen „roze porez“ izražen na mnogim drugim proizvodima, a ne samo kada su u pitanju higijenski proizvodi.
Žene su time kao potrošači stavljeni u nepovoljniji položaj i po mom mišljenju to je rezultat isključivo ekonomske profitno orijentisane logike proizvođača. Činjenica je da žena ima više nego muškaraca i one čine veći deo potrošačke mase, da se tako izrazim. To je sasvim i logično je su žene po svojoj nekoj rodnoj ulozi usmerene ka nabavci i slično.Sa druge strane, danas je sve roba i forsira se konzumerizam, prekomerna potrošnja, odnosno prekomerna kupovina, a žene su ovde „target“ putem medija, reklama i slično. Tim pre što su one poslednjih decenija mnogo popravile svoj ekonomski i socijalni položaj. Postale su mnogo više ekonomski nezavisne, imaju više novaca i sada tu ih proizvođači ciljaju da što više potroše. Danas živimo u opštem potroškačkom društvu, a proizvođačima je stalo da što lakše i brže dođu do profita. Sada da li su roze proizvodi skuplji, odnosno viša, a plavi proizvodi jeftiniji, odnosno po nižoj ceni svejedno je. Bitno je da proizvođači nisu na gubitku i da je ovo način za veće i brže sticanje profita„, objašnjava dr Mirjana Dokmanović.
Protiv ovog poreza možemo da se borimo peticijama za njihovo ukidanje kao što se to radi u Australiji i Kanadi, da kupujete proizvode u kompanijama koje su protiv „roze poreza“, odnosno cene su iste bez obzira da li su u pitanju ženski ili muški proizvodi.


