Žensko osnaživanje i zdravlje

Petra Keli: Feministkinja i ekološkinja

Jedna od najuticajnih žena pred kraj 20.veka, bila je poznata nemačka feministkinja I ekološkinja Petra Keli (Petra Kelly, 1947-1992).

Političarka, intelektualka, simbol nove Nemačke u drugoj polovini 20.veka, rođena u Bavarskoj, sa sedam godina odlazi u SAD, gde je i počela da se bavi aktivizmom. Jedna je od osnivača Nemačke partije Zelenih 1979.godine I tada postaje prva nemačka žena – predstavnik partije. Zeleni su naime organizovali svoju partiju tako da nije bilo trajnih ’’vođa’’. Između 1983. i 1989, hapsili su je u protestnim akcijama u obe Nemačke, u Moskvi, Pretoriji, Australiji, Vašingtonu.

Bila je zapažena, ali zbog svoji ideja I aktivizma od 1990 godine gubi podršku u stranci. Individualka koja je najbolje rezultate ostvarivala radeći sama, a ne u timskom radu boravila je u Jugoslaviji u jesen 1985-te godine, gde na Medjunarodnoj političkoj tribini Studentskog kulturnog centra u Beogradu, drži predavanje i izražava podršku studentskom protestu protiv tada aktuelnog Zakona tkz. “Verbalnom deliktu”, zbog koga su tih godina diskriminisani ili osudjeni mnogi intelektualci, novinari i mediji u Srbiji i Jugoslaviji.

Petra Keli u Beogradu na tribini SKC, posle koje je proterana iz SFRJ
Foto: http://www.akademediasrbija.com/index.php?option=com_content&view=article&id=220:u-partiji-zelenih-nisu-nikada-bili-zeleni-&catid=49:izbor-autorskih-clanaka-urednika&Itemid=73

Njeno telo, kao I njenog nevenčanog supruga pronađeno je 1. oktobra 1992. godine u kući u Bonu. Prema saopštenju policije najmanje tri nedelje ranije ubijena metkom u glavu od svoga nevenčanog supruga Gerda Bastijana, koji je potom i sam izvršio samoubistvo. Okolnosti oko njihove smrti I danas su neraznasnjene.

Princip Petra Keli: tiče me se sve, ne zbog sentimentalnosti i preterane osećajnosti, već zato što me na ovoj maloj i prenaseljenoj planeti direktno potresa udarac po nečijoj glavi u Tibetu ili na Kosovu. Posle njene intervencije u političkom ponašanju, svetsku politiku naseljavaju i drugi, ne suviše brojni, ali primetni političari koji na sličan način upotrebljavaju svoju ljudsku osetljivost – Bernard Kušner ili Sadako Ogata, na primer. Možda će u nekoj budućnosti zvanje političara podrazumevati strast, toplinu, skromnost i razum u harmoničnoj celini? Možda će se težina političara meriti njegovom sposobnošću da uočava male i velike probleme podjednako? Možda će veličina političara biti u nepostizanju kompromisa kada su u pitanju ljudska i životinjska prava? Možda će uspešna politička retorika biti bez laži, manipulacija, skrivanja i zaslepljivanja? Možda muškarci u politici neće imati nikakve šanse ako nisu provereni feministi? Ovakvi i njima slični besmisleni, utopijski zahtevi suština su onoga što je Petra Keli uspela da realizuje u svojoj političkoj karijeri, ako se to tako može uopšte nazvati”, iz dela knjige Ženske ikone XX veka, Svetlana Slapšak, Biblioteka XX vek, Beograd, 2001.

1982 dobija alternativnu Nobelovu nagradu zbog svojih aktivnosti na mirovnim inicijativama, a godinu dana kasnije prestižnu nagradu “Žena godine 1983” američke feminističke organizacije “Žene za mir “.